FOTO: Brodarska škola Beograd

Od početka 90tih godina prošlog veka srpsko brodarstvo je počelo da posustaje. Zbog sankcija, smanjenja industrijske aktivnost i nemogućnosti izvoza i kretanja srpskih brodova van teritorije Srbije došlo je do smanjene potrebe za kadrovima na brodovima.

To se odrazilo i na školovanje mladih kadrova koje je skoro potpuno prestalo. Od tada pa do današnjih dana obuka kadrova je svedena na minimum. Posle privatizacije novi vlasnici firmi očekivali su, a i danas očekuju odmah gotov kadar bez potrebe za obučavanjem, a zapadne kompanije nikada nisu ni želele da školuju kadar nego su uzimale već obučen.

Školovanje kadra je izrazito skupo, računice nekih firmi (JRB, Heroj Pinki) pokazuju da obučen kapetan košta kompaniju oko 100.000 evra (sto hiljada). U to se uzimaju plate,dnevnice, izgubljeno vreme, plaćanje krmara i štete koje se naprave za to vreme. Sadašnji vlasnici nisu spremni da potroše toliki novac na školovanje kadra. Podatak koji govori u prilog tome je da Japan sprema da 2025 godine pusti u rad prvi brod bez ljudske posade, a eksperimentalno već 2021godine. Trenutno su već počeli kod nas da dolaze strani radnici, a za našu decu nema mesta zato što ne poseduju adekvatna znanja.

U poslednje vreme sam uočio jako puno dobre dece koje dolaze sa željom da rade ali mi se čini da ne poseduju adekvatna znanja i nisu dovoljno obučena iako su četiri godine išla u školu. Imam par predloga kako bi se to moglo ispraviti,a želeo bi da čujem i vaše predloge.

Prva stvar koju deci treba objasniti da je to jako težak posao koji traži velika odricanja i ne donosi velika primanja ako niste dobri u svom poslu ili ako niste imali sreće u odabiru firme za koju će te raditi. Pod odricanjima treba im objasniti da ne postoje subote, nedelje, praznici i rođendani . Jedina dva praznika koja sam video da se poštuju u srpskom brodarstvu su Sv. Nikola i Božić, ostalo ne postoji. Posao spada u prvu kategoriju po štetnim efektima (stres, buka, vibracije, uticaj vode i čelika, toksične materije) i da je to razlog zašto ima beneficirani radni staž i viša primanja od prosečnih. Trenutno se deci samo priča koliko će zarađivati kada odu na brod iako to nije baš uvek tako kako se predstavlja. Mnogi dolaze nespremni na duži boravak na brodu, kako psihički tako i fizički.

Prva stvar koju u školi treba uraditi je naučiti ih da koriste užad i čelik čela. Mora da se poseduje znanje kako koristiti vintu i vezati osmicu. Ako posle četiri godine provedene u školi ne znate da date uže ili da vežete cuksajl, šta ste u stvari vi radili u školi??? Baciti izbacač, koristiti čaklju, lec, pročitati gazne marke i staviti pojas za spasavanje bi po meni trebale biti stvari bez kojih deca ne bi smela dobiti diplomu brodarske škole. U današnje vreme potrebno je znati raditi sa sidrenim uređajem i sohom. Za sve to deca imaju četiri godine i bilo bi za njih jako korisno to da nauče.

Po meni priručnik koji je napravio kolega Vlado Šekerović o korišćenju radara treba da uđe u nastavni program, isto tako i korišćenje radio stanice i AIS-a, za to postoji predmet elektrotehnika i umesto da uče delove radara, bolje da nauče da ih koriste pošto se oni služe njima a nisu majstori da ih popravljaju. Deca treba da nauče još u školi sve to da koriste funkcionalno, pošto naše stare generacije nisam siguran da mogu da ih obuče u tome (pre svega mislim na sebe ali mi se čini da i druge kolege nemaju ništa više od osnovnih znanja, a današnja tehnologija pruža zaista mnogo). Naravno da to traži i od profesora da nauče nešto ali zar ne primaju platu za to. Korišćenje kompjutera (slanje mejla, word i korišćenje navigacionih programa).

Sledeća stvar je jezik. Danas bez dobrog poznavanja dva strana jezika je uzaludno i razmišljati o plovidbi. Trenutno na donjem Dunavu bez ruskog i rumunskog (u Konstanci može i engleski) ste izgubljeni ili na gornjem Dunavu bez nemačkog ili engleskog(ako imate sreću da hoće da pričaju engleski sa vama).

Korišćenje pente i krmice takođe bi trebalo da je obavezno.

Prva pomoć ili brodska medicina, da bude obavezna četiri godine ali ne da uče teoriju nego da izvode praktične vežbe. Kada sam u Holandiji video decu od 20 godina koliko znanja imaju u toj oblasti osećao sam se blago rečeno postiđeno sa mojim znanjem. U principu sam teorijski većinu znao ali u praktičnoj primeni sam izgledao kao početnik u odnosu na decu od 20 godina. Sa kojom lakoćom i opuštenošću su koristili svu medicinsku opremu je bilo fantastično gledati.

Takođe korišćenje zaštitne opreme i vatrogasne opreme bi moralo biti obavezno.

Posle svih ovih stečenih znanja i školovanja bilo bi sramota da odmah ne dobiju zvanje mornara u kapetaniji, a samim tim i bolju startnu platu i ne bi bili na teretu našim poslodavcima godinu dana kao što je sada slučaj. Samim tim mnogo lakše zaposlenje.

Moje mišljenje je da kada bi naša deca došla sa ovim znanjima na brod, veoma lako bi našla svoja mesto pod suncem, a o ugledu našeg brodarstva i školstva ne bi ni pričao.

Drage kolege želeo bih da čujem i vaše predloge i mišljenja, svakako ima jako puno stvari koje sam preskočio, pogotovo bi bila zanimljiva mišljenja kolega mašinaca. Vaše sugestije možete napisati u komentarima.

Kapetan unutrašnje plovidbe

Dorčić Igor